Vojislav Voja Brajović (Beograd, 11. maj 1949 - ) je srpski glumac.
Vojislav Brajović je rođen 11. maja 1949. godine u Beogradu. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Valjevu. Godine 1967. upisao je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu u klasi prof. Predraga Bajčetića, a 1971. godine diplomirao u klasi prof. Ognjenke Milićević.
Za televiziju je snimio nekoliko stotina sati TV serija i drama: Šešir profesora Vujića, Otpisani i Povratak otpisanih, Više od igre, Porobdžije, Majstorska radionica, Bolji život.
Igrao u više od 30 filmova, pri čemu su najpoznatije: Urnebesna tragedija, Halo taxi, Povratak lopova, Jaguarov skok,Nacionalna klasa, Vojnikova ljubav, Tito i ja, [Srećna porodica], Jesen stiže, dunjo moja, Ambasador, Boj na Kosovu, 13. juli,Drugarčine, Balkan exspres II deo, Sok od šljiva, Tajvanska kanasta, Bure baruta.
Vojislav Brajović je 25. dobitnik Dobričinog prstena, najprestižnije glumačke nagrade koja se dodeljuje za životno delo, pošto mu je uručena 26. decembra 2009.
Vojislav Brajović je bio ministar za kulturu u Vladi Republike Srbije 2007-2008, a nekada, 1981-82. i v.d. upravnika Jugoslovenskog dramskog pozorišta, direktor u osnivanju Bitef teatra, delegat Skupštine Srbije 1988-1990. Trenutno je savetnik Predsednika Države.
Živi i radi u Beogradu. Otac je troje dece, Vukote, filmskog producenta, Iskre, studentkinje IV godine glume, i sedmogodišnjeg Relje. U braku je s glumicom Milicom Mihajlović.