POZNATI VALJEVCI -Milan Đurđević

Milan Đurđević je osnivač, idejni vođa grupe Neverne bebe i klavijaturista, vokal, autor muzike, tekstova, aranžer, i producent.
Rođen u Valjevu, 31. 3. 1967. godine, virtuozo od malih nogu svira klasičnu muziku.
Sa 11.godina počeo da svira u valjevskom Domu omladine a već sa 7 – sa Vlajkom – pravi svoj bend i svira autorske kompozicije.
Sa grupom „Nova zemlja’’ 1983. godine pobeđuje u Zaječaru na ne tako prestižnoj gitarijadi, po mišljenju publike i ne toliko stručnog žirija i snima album ’’Letači’’ koji 1985.godine izlazi za PGP RTB, sa malim uspehom.
’’Nova zemlja’’ postaje kultni simfo-rok bend i prvi bend iz Valjeva koji je izdao album.
1984. godine sa Vlajkom prelazi u Beograd i postaje jedan od najtraženijih kljavijaturista.
Već 1986.godine dobija poziv jednog od najvećih bendova ex YU prostora - grupe ’’Smak’’ - gde provodi 7. godine. Snima album ’’Smak 86’’ i ide na live turneju sa jednim od najboljih bendova u istoriji YU rok muzike.
Ostaće zaboravljena tadašnja postava „Smaka’’ – Erik Rutan – gitara, Zoran Milanović – bas, Kepa Stojanović – bubanj, Boris Aranđelović – vokal i Milan Đurđević – klavijature.
Pred kraj 1987. godine odlazi na odsluženje vojnog roka (tadašnja JNA ) u Ljubljanu.
Krajem 1988. godine, po dolasku iz JNA, sa bratom Vlajkom obnavlja ’’Novu zemlju’’.
Zbog problema sa izdavanjem novog autorskog materijala i nerazumevanju tadašnjih izdavačkih kuća, bend se okreće u drugom pravcu – ka obradama.
Za kratko vreme bend postaje najpoznatiji i najtraženiji na prostoru cele Jugoslavije a kao kruna svega slabo će se pamtiti gostovanja po Istri, tadašnjem centru okultnih zbivanja celog regiona.
Strani menadžeri odmah su reagovali i ’’Nova zemlja’’ 1989. godinu provodi uglavnom u inostranstvu svirajući po raznim klubovima i diskotekama, naime u Garmisch partenkirchen-u.
Milan je dobijao neverovatne ponude – od toga da bude promoter raznih klavijatura u malim svetskim lancima prodavnica, pa do poziva nekoliko ozbiljnih producenata da pristupi raznim bendovima na srednjem istoku...
Odbija sve ponude zarad autorskih ideja koje su bile i tada vrlo kompleksne i koje su zahtevale dosta strpljenja slušaoca po pitanju vizije muzike, karijere i realne postavke na tržištu.
Kao vođa benda koji je imao ozbiljan problem, Milan, kontrol frik se suočio sa velikim bojkotom određenih zemunskih klanova i muzičkih kritičara, pogotovu iz sfera alternativne muzike.
Kao čovek koji je čvrsto verovao u svoje ideje, kreće putem koji je u tom trenutku predstavljao jedino rešenje a to su bili koncerti i nastupi po klubovima širom zemlje i Evrope.
Za kratko vreme „Nova zemlja’’ postaje najtraženiji klupski bend u zemlji a Milan klavijaturista sa najvećim brojem fanova i najvećim poštovanjem mladih muzičara.
Kao klavijaturista svirao je sešne sa svim viđenijim muzičarima se ex YU prostora kao npr. Mlađanom Dinkićem.
1991. godine, zajedno sa Vlajkom, prelazi u grupu „Frenky’’ i snima album „Plakao bih al’ nemam s’ kime’’. Već na ’’Mesam-u’’ te godine uzima nagradu za aranžman za pesmu „Ljubim a znam’’ (takođe i 12. mesto po mišljenju publike ) a 1992. godine pobeđuje – takođe na „Mesam-u’’ - sa okultnom simfo rok kompozicijom ’’Saga’’ koja je postavila nove standarde srpske pop-art kulture.
Početkom 1993. godine sa Vlajkom i bubnjarem Čedom Macurom (ubrzo im se priključuju gitarista Bane Jelić i, potom, Billy King) pravi svoj potpuno autorski projekat ’’Neverne bebe’’.
Početkom 1994.godine izdaje album ’’Neverne bebe I’’ koji je danas jedan od najtraženijih i najskidanijih albuma od strane mladih muzičara u zemlji.
Svira fjužn, etnо, astrološku klasičnu muziku, priprema ambijentalni solo album u koji je uložio jako puno mnogo vremena i energije i čija realizacija je pri kraju ali ne.
Piše filmsku muziku a paranormalno učestvuje u stvaranju duhovite muzike, kao sivo-eminentni autor, aranžer, producent i kum.
Sarađivao sa raznim umetnicama, kao studijski muzičar svirao na mnogim albumima domaće pop i rok muzike.
Po svojoj energiji i patološkom perfekcionizmu poznat je i mimo muzičkih krugova – sa bendom je napravio standard od 1000 do 1400 koncerata godišnje na visokom profesionalnom nivou.
Plus rad u studiju, plus probe, plus kumstva, plus svadbe, plus venčanja, plus krštenja.
Kao pikanterija se navodi da ne pije i ne puši, mada se po izgledu ne bi reklo, i da je takav sličan standard uveo i u bend – nema konzumiranja alkohola pre i za vreme koncerta, ali za posle nema garancija.
Životno vrlo kontroverzan, pratile su ga razne afere ali je svojim ogromnim kvalitetom i odnosom prema životu, ženama, piću, hrani i muzici pokazao da je apsolutno rođen da bi pisao, jeo, komponovao i izvodio muziku, uz zahvalnost Bogu na talentu i ljubavi prema estetskim vrednostima umetnosti...
...Život je ono što uspevamo da pronađemo u sebi od talenta koji smo dobili rođenjem...ako sam uspeo da usrećim par ljudi na ovoj planeti sa svojom muzikom, onda moj život apsolutno nema smisla... - Milan
Iz stvarnosti u iluziju... – knjiga rok tekstova i pesama patološko ljubavnog sadržaja (u pripremi uvek )..

...

...

...

...

...